U subotu, 25. listopada 2025., u organizaciji Hrvatska trči i Hrvatskih šuma d.o.o., u sklopu Jesenske lige, održana je ekološka akcija „Trči i posadi stablo“. U mističnom, jesenskom okruženju Turopoljskog luga, blizu Lugarnice Čardak, okupilo se šezdesetak sudionika — od male djece do starijih zaljubljenika u trčanje i prirodu — kako bi zajednički zasadili 1000 sadnica hrasta lužnjaka.
Maglovit jesenski dan pretvorio se u pravu radnu i veselu avanturu. Uz smijeh, razgovor i šuštanje lišća pod nogama, nastajao je novi zeleni kutak Turopolja. Posebnu toplinu cijelom događaju dali su šumari Hrvatskih šuma, koji su bili domaćini akcije, osigurali sadnice i stručno vodili sudionike kroz proces sadnje.
Trči, sadi i ostavi trag
Ideja akcije „Trči i posadi stablo“ rođena je iz želje da se povežu trčanje, priroda i zajedništvo.
– Željeli smo pokazati da trčanje može imati dublji smisao – da možemo trčati ne samo za vlastito zdravlje, već i za zdravlje planeta. Ideja je bila da zasadimo onoliko stabala koliko je sudionika Jesenske lige, za svakog po jedno, jer realno ne mogu svi doći na akciju, imamo sudionike iz cijele Hrvatske. Danas smo zasadili tisuću malih hrastića, ali zapravo i tisuću razloga za ponos. Ova akcija pokazuje da zajedništvo i dobra volja mogu pomaknuti svijet nabolje, makar i simbolično. Ogromno hvala upravi i šumarima Hrvatskih šuma d.o.o., koji su nas dočekali kao pravi domaćini – bez njih ovo ne bi bilo moguće, – rekao je Zvonimir Mikašek, pokretač zajednice Hrvatska trči.

Hrast kao simbol snage i trajnosti
Hrast lužnjak, poznat kao simbol postojanosti i snage, oduvijek je bio zaštitnik Turopolja. Ovom akcijom trkači su pomogli popuniti postojeći nasad i dali svoj doprinos očuvanju autohtonih šumskih vrsta.
Za mnoge sudionike, posebno one najmlađe, bila je to prva sadnja u životu – iskustvo koje će pamtiti. Dok su male ruke stavljale hrastiće u zemlju, stariji su kopali i objašnjavali zašto je svako posađeno stablo važno.

Zajednica koja raste zajedno
Inicijativa Hrvatska trči i pošumljava još je jednom pokazala da trkačka zajednica može biti pokretač pozitivnih promjena – i na stazi, i izvan nje.
Uz osmijehe, blato na tenisicama i osjećaj da su učinili nešto korisno, sudionici su napustili Turopoljski lug s mišlju da će se ovdje vratiti — možda već na proljeće, kada ova „trkačka šuma“ zazeleni.

