Velike je ljubavi teško potisnuti, iako smo ponekad okruženi ljudima koji to pokušavaju. Na kraju (ili na nekom novom početku) uvijek sve dođe na vidjelo.
- Marketing -
Kao mala, bila sam totalni antitalent za sport (sad znam da takvo što ne postoji), ne zato što ga nisam voljela, nego zato što su me drugi uvjeravali da ga ne volim. Još se sjećam onog dijela tjelesnog kad smo za ocjenu trčali krugove i koliko sam se tome veselila, iako mi profesor nije bio baš nikakva motivacija, već sasvim suprotno. Nikad nisam voljela sprintove, ali zato sam krugove na velikoj livadi uvijek rado čekala.
Kako sam odrasla u malom mjestu, okružena šumom i brdima, s nedostatkom staza i parkova, povjerovala sam ljudima u raznoraznim mišljenjima o sportu i trčanju. Nisam mislila da je to za mene. Kroz odrastanje sam imala faze kad bih počinjala trčati, ali bih često ostala razočarana jer su staze u šumi zarasle i skratile mi zamišljenu putanju, a ja sam taj put odlučila trčati dužine. Razočaravali su me i ljudi dobacivanjima kako meni trčanje „ne treba”, jer je ono valjda predodređeno samo za one koji žele smršavjeti? Zvali bi me na pivu usred treninga i za njih sam uvijek ostajala čudak jer sam samo htjela trčati. Za sebe sam bila samo netko tko gura svoje snove, iako vrlo skromno i malim koracima.
Selidba u grad za mene je značila slobodu da mogu u bilo koje doba dana obuti tenisice i krenuti trčati. Po mraku sam imala ulična svjetla, a po danu sunce i parkove u blizini. Nije bilo zaraslih puteva jer bi me ceste uvijek vodile do nekuda. Mogla sam krenuti u bilo kojem smjeru, gomilati kilometre i uživati u napretku.
Puno prije dobivanja te slobode u trčanju, počela sam ozbiljnije trenirati u teretani i kako sam se sve više upoznavala sa svijetom fitnesa, tako sam sve češće nailazila na raznorazna neodobravanja trčanja na duge staze. „Težinski trening ima puno više prednosti nego trčanje.”, „Trčanje intervala je bolje za sagorijevanje masti.”, „Trčanjem na duge staze trošimo mišiće koje teškom mukom izgradimo.”, i tako u nedogled. Znam da postoje istraživanja i znam da u nekim izjavama ima istine, ali uvijek ću tvrditi da je prva stavka uspjeha u bilo čemu: ljubav. Iako obožavam utege, jednako toliko volim i trčati. Zato sam odlučila dati šansu sebi i dokazati da istraživanja ne moraju uvijek biti u pravu i da u isto vrijeme mogu biti zadovoljna zdravljem, izgledom i trenirati na način koji meni odgovara, a on svakako uključuje trčanje na duge staze.
Dodatan poticaj za trčanje bio je jedan zdravstveni problem koji se pojavio u mom životu prije desetak godina. Zbog vrlo slabe cirkulacije moje tijelo teško podnosi mjesece od listopada do ožujka. Krv teško dolazi do prstiju ruku i nogu pa su oni često ljubičasti, bijeli i cijelu polovicu godine otečeni, pogotovo ujutro. Nije ništa ozbiljno, kažu, samo moram izbjegavati boravak vani zimi i nositi rukavice, debele čarape i sve redom, otprilike kao da sam starija 40-ak godina. Svoj problem nisam odlučila riješiti boravkom u kući na toplom cijelu zimu, već baš suprotno – izlaskom van i trčanjem pa makar bio minus na termometru. Kad sam tek počela trčati zimi, osjećala sam se kao luđak, ali mi se srce smijalo. Zbog svog problema s cirkulacijom, dok bih se vratila kući sa zimskog trčanja, skoro bih krenula plakati od boli u prstima, ali to me nije zaustavljalo. Bol bi trajala petnaestak minuta, a nakon toga bi krenuli osjećali sreće i zadovoljstva. Znate čega još? Osjećaji bolje prokrvljenosti u cijelom tijelu danima nakon trčanja. Zato sam htjela još i još. Kakvo sjedenje na kauču i boravak na toplom? Mojem tijelu treba kretanje, zimi pogotovo!
Igrom slučaja i otkrivanjem da zapravo volim trčati na niskim temperaturama počela sam prelaziti sve veće kilometre i spremati se za svoj prvi polumaraton na proljeće. Prošlo je već dosta godina od tada, trčanje me pratilo kroz dobar dio trudnoće, a u oporavku sam najviše o njemu maštala i spremno pripremala tijelo za prvu utrku. Potrajalo je, jer me zadesio teži oblik oporavka trupa, no sad imam najslađeg navijača kojeg čekam da mi se pridruži na trkama.
Nastavljam trčati, kad god imam neku brigu koju moram riješiti, kad mi nedostaje ideja i mentalne snage, kad se želim samo malo maknuti i uživati u prirodi. Nastavljam trčati, u kojoj god se životnoj situaciji nalazila, jer, dok trčim, uvijek negdje putem uspijem pokupiti sreću.
Napisala: Nikolina Škof Erdelja