fbpx

Moja trkačka priča – Trčim iz ljubavi i s ljubavlju

Prije 20-tak minuta istrčala sam 15 km kako bih dala doprinos svom plemenu, Opasnim oklopnjacima. Što reći osim da sam ponosna i sretna što sudjelujem u nečem tako velikom i k tome još i korisnom.

Gdje počinje moja priča? Negdje prije 5 godina kad sam krenula lagano trčkarati, godinu, dvije, nikad više od 5 km u komadu… onako, čisto sebi za gušt. S vremenom počela povećavati kilometražu, dvije godine kasnije, čisto rekreativno došla i do 8, 9 km. A onda sam se jednog dana iznenada odlučila prijaviti na svoju prvu utrku 2019., na 5 km. Ehhh, i što dalje pričati i pisati? Nakon 5 km uslijedilo je 10, nakon 10 km 15, pa halfići, pa čak i jedan maraton.

A onda sam s ekipom sasvim nenadano prijavila svoj prvi trail. Sve što sam posle traila imala za reći svojim kolegama trkačima, bilo je – ljudi dragi, od danas trailovi imaju još jednu obožavateljicu više! Ove godine sam zaista sudjelovala u svemu i svačemu. I ova godina mi je najbolja. Sad zaista osjećam neki napredak, doduše spor, no, dobre se stvari ne rade na brzinu. Donedavno nisam ni imala svoj Facebook profil. Izradila sam ga upravo zato da se uključim u grupe koje se bave trčanjem. I evo me tu, dragi moji!

Prvo TRČIMO! 3sporta.com, pa Hrvatska trči, pa… ima njih još. Ono što me najviše dojmilo na svim tim utrkama su kolege trkači, njihova volja, energija, pozitivna vibra koju šire oko sebe. Na svojim sam trkama upoznala već veliki dio vas koji ste i ovdje u Hrvatska trči.

Neke od članova redovito pratim, volim teme o kojima razgovaramo unutar Grupe, savjeti i podrška ostalih su ono što mi daje vjetar u leđa. Čak sam se ostavila i pušenja prije godinu i pol, jer mi trčanje i cigareta nikako nisu išli zajedno, smršavila 4, 5 kila, nije nešto, ali ljudi moji, ja sam sretna.

A gdje se vidim za 10, 15, 20 godina? Ako Bog dragi da, negdje na asfaltu, makadamu ili atletskoj stazi.

I da vas ne zamaram dalje, trčanje je postalo moja velika ljubav. Nešto bez čega ne mogu, neki drugi svijet gdje ostavljam sve svoje brige i probleme i barem tih sat, sat i pol, dva ili već koliko postajem netko drugi, punim baterije za nove životne izazove i iznenađenja. Hvala vam ljudi na savjetima, podršci i svakoj lijepoj riječi.

Ovu Ligu trčim jer je trčanje moja najveća ljubav, jer sam željela timski sudjelovati i pridonijeti nečemu toliko velikom i korisnom (mislim na zdravlje).

No, a zašto Opasni oklopnjak? Jer se još uvijek tražim (iako mislim da sam se (s)našla). 😉 I zato jer nisam brza kao većina vas. No, iskreno? Nisam nikada bila opterećena brzinom i tempom. Trčim iz ljubavi i s ljubavlju.

Dragi moji svi (a naročito Opasni oklopnjaci) sretno vam svima! Da, jesam ja kornjača i držim se svojih, no želim sreću svim plemenima. Ionako ću i nakon Lige trčati i dalje, najvjerojatnije u nekoj novoj. 😉

Sretno i bez ozljeda, skupite što više kilometara!

Jedna spora, ali borbena kornjačica😉

Piše: Nataša Sušanj

Scroll to top