fbpx

Trkačka evolucija, što je to

U životu svake vrste događa se evolucija, koja u prirodi traje milijunima godina. Pozornim dugogodišnjim promatranjem trkača, došli smo da zaključka da se nešto slično često događa i s njima, u samo nekoliko godina. Nazovimo to trkačkom evolucijom!

Prvo si spori Oklopnjak

Sjetite se samo svojih prvih trkačkih koraka, koji vjerojatno nisu bili trkački već hodački. Prve tenisice, prvi kilometri, pa lagano zaluđivanje trčanjem – „hej, pa ja sam rođen(a) za trčanje!“ Nedužni promatrač koji vas je gledao u tim prvim trčanjima stekao je možda dojam spore,  okruglaste osobe, ali NE! vi ste znali svoju trkačku sudbinu. Bili ste tada Oklopnjak. Možda ste baš sada u toj fazi, pa se pridružite Oklopnjacima.

 

Trčiš tako da te nitko ne vidi

Sljedeća faza trkačke evolucije često je Čudnovati slušač, puno okretniji i brži, ali bez izgrađenih socijalnih vještina. Slušači su nekako distancirani, uživaju u samoći i napretku vidljivom iz dana u dan. Oni trče radi mentalne higijene, zdravlja i ne zamaraju se rezultatima. Još. Zovemo ih „Slušači“ jer velik broj njih želi trčati u svojem svijetu sa slušalicama na ušima, potpuno izolirani od okoline.

 

Trčiš brzo i juriš rezultate

Slušač se u jednom trenu zapita – „pa ja sam stvarno brz/a, zašto ne posjetim neku utrku i svima pokažem kako se trči!?“ E, tako se rađa Urlikavac, alfa jedinka koja iz svakog atoma svog bića šalje poruku – ja sam trkač/ica, gledaj me i uči! Urlikavac juri za rezultatom, znači mu svaka sekunda, ima na istaknutom mjestu listu PB-ova, prati konkurenciju, bira utrke gdje se nagrađuje po kategorijama, spremno pokazuje svoje uspjehe na društvenim mrežama. Urlikavci znaju da su oni „pravi trkači“.

 

A onda – samo opušteno

No nakon nekog vremena dogodi se zamor materijala Urlikavca, možda poneka ozljeda i on shvati kako jurnjava za PB-om na svakoj utrci možda i nije jedino što trčanje nudi. Malo po malo postaje Bambusar. On dobro zna da treba trčati, bez trčanja život je prazan, ali treba i uživati u svemu drugom što život pruža. Lagani treninzi, odlasci na utrke zbog dobrog društva, fina papica, pivce (ili bambus)… to je pravi trkački život! Pa nije li cilj zapravo trčati do kraja života, možda se prava mudrost krije upravo u glavama Bambusara. 🙂

No, nemojte ovo doslovno shvatiti. Sasvim je normalno ako je vaš razvoj zapeo u nekoj od faza – nije pogrešno do kraja svemira ostati Oklopnjak, Slušač ili Urlikavac. Nije pogrešno ni početi trčati kao Bambusar i nikad ne poželjeti više u rezultatskom smislu. Priroda se uvijek pobrine da neke vrste ostavi na određenom stupnju razvoja iz samo njoj poznatih razloga. Nama nije skroz jasan taj proces.

Možda bi Darwinu bio.

PRIDRUŽI SE SVOM PLEMENU, KLIKNI: https://hrvatskatrci.hr/sve-o-ljetnoj-ligi-2022/

 

Našu i vašu Ljetnu ligu prate atraktivna majica i medalja:

 

 

Scroll to top