Trčanje skriva nekoliko sitnih i bezopasnih stanja, ali dovoljno iritantnih da bi nam ako ništa drugo uništili doživljaj. Jedno takvo stanje zasigurno su – žuljevi.
- Marketing -
Piše: dr. sc. Pavao Vlahek
Zašto i kako nastaju žuljevi ?
Prilikom trčanja događa se dugotrajni pritisak ili trljanje kože sa čarapama ili rubom tenisice što će na kraju dovesti do odvajanja vanjskog sloja kože od donjih slojeva kože, a kao posljedica stvorit će se jastučić s tekućinom. Jastučić i tekućina amortiziraju ranu i sprječava daljnji pritisak.
Žulj je tako jedan od načina zaštite kože od pritiska i trljanja. Neki uvjeti kao što su vlažna koža ili okoliš u kojem se trči i slično će ubrzati nastanak žuljeva. Zato su mjere smanjenja tegoba sa žuljevima usmjerene upravo na prevenciju.
Kako izbjeći nastajanje žuljeva?
Postoji nekoliko postupaka kojima se mogućnost nastajanja žuljeva smanjuje na najmanju moguću mjeru:
- Držati noge suhima. Postoje razne tehnike od upotrebe pudera do korištenja antiperspiranata. Naravno, u nekim uvjetima je nemoguće održati noge suhima (utrke po vrlo vrućem i vlažnom vremenu ili po kiši,…).
- Upotreba lubrikanata koji će mjesta najvećeg kontakta držati skliskom i na taj način spriječiti nastanak žulja. Potrebno je namazati samo kritična mjesta, a ne cijela stopala jer se tada zapravo povećava mogućnost nastanka žulja.
- Postavljanje zaštite na kritična, već otprije poznata, mjesta. U vidu raznih ljepljivi traka ili flastera.
- Imati veličinom odgovarajuće tenisice.
- Imati čarape koje ne iritiraju kožu te se lako ne namoče.
Treba reći da univerzalnog rješenja nema, svatko mora naći svoju idealnu kombinaciju preventivnih, a i kasnije, kurativnih tehnika za žuljeve. Za to treba vremena i iskustva.
Tretman nakon nastanka
Nakon nastanka žulja, valjalo bi ga probušiti. Kožu na mjestu žulja treba dobro očistiti i steriliziranim škaricama napraviti mali rez kože. Nakon toga iz žulja će isteći tekućina, ako treba možete je malo istisnuti. Ovako probušen žulj zaštitite od prljanja.
Pitanje koje se treba postaviti je često: da li u trenutnim okolnostima treba probušiti žulj? Odgovor na to pitanje se donosi na temelju informacija o mjestu žulja i okolnostima (utrka u tijeku, prije utrke, nakon utrke, nehigijenski uvjeti u kojima bi ga bušili, …).
Osnovna komplikacija kod bušenja žuljeva je moguća infekcija te uslijed toga veće tegobe kasnije. Ako ste u utrci i dobijete žulj, sigurno nemate niti pribor da bi ga probušili niti čiste uvjete da bi spriječili komplikaciju. E, sad ako se radi o utrci od 24 sata, procjena je tu drukčija. Na kraćim utrkama (do maratona) preventivne metode bi trebale spriječiti da oni uopće nastanu.
Ako se je žulj probušio već sam od sebe (vrlo česta situacija koja je evidentna tek nakon utrke) onda je potrebna dezinfekcija tog mjesta s nekim površinskim dezinficijensom, smanjiti pritisak na to mjesto, provjeravati redovito (slijedećih dana) da li se ne razvijaju znakovi infekcije (crvenilo okolne kože, toplina, znaci gnojenja).
Gore navedeno su idealni uvjeti za prevenciju i saniranje žuljeva. Tretman žuljeva nakon nastanka ima svrhu smanjivanja mogućnosti infekcije, smanjenje boli i što brže cijeljenje.
Uz toliko čimbenika na koje moramo misliti, a vezani su uz trčanje, pridržavanje preventivnih i kurativnih mjera je utopijska stvarnost. To vrlo često izgleda svakako, samo ne onako kako bi trebalo biti. Od bušenje prašnjavih i blatnih žuljeva noktima uslijed utrke, lijepljenja krvavih žuljeva selotejpom do uzimanja analgetika da tih 17 žuljeva na stopalu ne bi smetalo u dolasku do cilja.
No to smo mi. Trkači.