Kako definirati trčanje? Prvo bismo trebali definirati hod – oblik kretanja u kojem se težina prebacuje s noge na nogu te je barem jedna noga u doticaju s podlogom. Trčanje je slično – samo je glavna razlika što se u određenom trenutku obje noge nalaze u zraku bez doticaja s podlogom. Također, termin trčanje podrazumijeva različite brzine trčanja koje variraju od jogginga do sprinta.
Ovu definiciju naći ćete na internetu i zvuči vrlo jednostavno. Obje noge u zraku i to je to. Naći ćete i tisuću definicija kako se motivirati da počnete trčati, ali Vam ni jedna vjerovatno neće pomoći da počnete trčati, da se pokrenete i učinite nešto dobro za sebe, svoje tijelo i zdravlje ako to ne odlučite sami ili Vas netko pokrene.
- Marketing -
Najteže je učiniti prvi korak. Pokrenuti se! Znam to iz osobnog iskustva. Znam kako je teško pokrenuti se, te se nadam da ću ovom pričom uspjeti nekoga pokrenuti. A da bih to uspio najbolje je nekoga motivirati osobnim primjerom.
Ja i trčanje smo do moje četrdesete godine bili veliki neprijatelji. Nisam volio trčati. Nisam mogao trčati. Kratke staze još nekako, ali duge nikako. A za mene je tada duga staza bila 500 metara. Nikad nisam mogao trčati 5 minuta u komadu. Za mene je to bilo nedostižno. Nikako se nisam mogao natjerati na taj prvi korak. Uvijek bih našao neki razlog za odgodu. I tako godinama. Do moje četrdesete. Sa godinama dođe i koja kila više te mi je to počelo smetati. Mislim da je to bila moja motivacija za moj prvi korak.
Te daleke 2012. godine odlučio sam da ću čitav godišnji odmor trenirati. Skinuo na internetu trening program za trčanje: U šest tjedana do 30 minuta trčanja! Normalno da sam pomislio da ništa od toga. Pa tko može trčati 30 minuta u komadu! Pa neću na Olimpijadu! Ali nisam stao. Dan po dan, tjedan po tjedan i bio sam sve bliže cilju. Kile su padale. Počeo sam se osjećati sve bolje sa svakim pretrčanim metrom.
Držao sam se programa od prvog do zadnjeg dana. I danas se sjećam zadnjeg izazova u programu. 30 minuta bez stajanja. Kad sam to uspio osjećao sam se kao Rocky kad je savladao sedamdeset i dvije stepenice u Philadephiji. Tad sam i shvatio što je endorfin ili osjećaj sreće nakon teškog treninga. Nema umora, nema boli samo osjećaj zadovoljstva.
Pošto sam uspio tih 30 minuta, rekao sam sebi zašto ne i 45 minuta, pa i sat vremena… Ispunio sam svoj cilj, ali nisam stao. Motivacija me drži i danas. Otrčao sam 2013. godine zagrebački polumaraton! Nisam bio prvi, ali sam ga otrčao. Dobio finišersku medalju!
Od tada redovno godišnje odlazim na utrke. Zagrebački cener, Bundek, Zagrepčanka 512, Holjevka…U vrijeme korone i pandemije počeo sam učestvovati i u ligama „Hrvatska trči“. Čak sam poprilično siguran da sam bio sudionik svih do sada.. Skupljam medalje i majice s utrka što se vidi sa na mom „Zidu slave“ za kojeg sam teškom mukom izborio kod supruge.
Brojim svaki istrčani kilometar i do danas sam ih skupio 8382,25! Još 1617,75 i na 10.000 km sam!
I osjećam se izvrsno. Pokrenuo sam se i sad mi je cilj da pokrećem ljude oko sebe i da do sedamdest i pete godine istrčim maraton. Član sam i kluba Trčaona što mi je uveliko pomoglo u trčanju i motivaciji i to najviše zbog dobrog društva. Jer u društvu je sve lakše pa i trčanje.
Trčanje je izvrsno za tijelo. Za održavanje tjelesne težine, izbacivanje nagomilanog stresa, regulaciju krvnog tlaka, sex je puno bolji (sad mogu i dvije minute izdržati!), smanjenje kolesterola, redovito trčanje može usporiti efekte starenja….Pronaći ćete 1000 razloga na internetu koji će Vam reći zašto je trčanje dobro, ali najbitnije je naći motivaciju odnosno neki okidač koji će nas POKRENUTI! Ja sam uspio, a ako sam ja mogao, može svatko.
Nadam se da će ova moja priča nekoga pokrenuti. Da će biti taj okidač koji nam je svima potreban da se na nešto odlučimo. I na kraju jedna vrlo važna činjenica: na utrkama je svatko tko uđe u cilj pobjednik, i bez obzira na plasman biti ćeš zadovoljan.
Pokreni se i pokreni nekoga tko ti je bitan!
Zoran Jarni (veteran “Hrvatska trči”)