[INTERVJU] Dr. Ivo Belan: Ptica leti, riba pliva, čovjek trči!

Zamijetili smo ga kao jednog od najstarijih prijavljenih sudionika na ljetnu ligu Hrvatska trči, a oni koji ga još ne znaju, propustili su puno veću trkačku priču iza njegovog imena. Ivo Belan umirovljeni je 84-godišnji liječnik i jedan od pionira rekreativnog trčanja na ovim prostorima. Pa čak i autor “Biblije“ za trkače, naziva Jogging – i to prije gotovo 40 godina! U vrijeme kad mnogi od nas još nisu bili ni u planu. 😉 Treba li više razloga od ovog za jedan ležerni intervju s vitalnim doktorom?

 

Naš sugovornik rođen je u Tivtu, u Boki Kotorskoj, ali veći dio života provodi u Hrvatskoj. Tako i dan danas živi u Zagrebu. Njegova knjiga Jogging doživjela je tri izdanja, od čega dva u susjednim zemljama. Naslovnicu hrvatskog izdanja krasi, tada mlada ljepotica u trkačkom dresu, a danas pjevačka legenda, Vanna.

– Posebno sam bio ponosan kad mi je jedan naš poznati dugoprugaš kazao da je moja knjiga za njega Biblija – s dragošću prepričava naš sugovornik.

 

“Bio sam čudo na cesti – smijali su mi se i prigovarali“

Ispričao nam je o svojim trkačkim počecima i reakcijama okoline na isto. Kako kaže, u rekreativno trčanje zaljubio se prije 45 godina

– To je bilo vrijeme kad se kod nas na cesti rijetko moglo vidjeti trkača. Naši su mediji počeli pisati o milijunima Amerikanaca koji su ušli u tenisice i počeli trčati. Tako se i ja jednog dana odlučih na relaciji Dubrava -Sesvete. Svaki drugi čovjek okretao se za mnom, izgleda da sam bio čudo na cesti. Žena, ali i kolege na poslu, počeli su mi prigovarati što se bavim tako neozbiljnim stvarima koje mi ne dolikuju – prisjeća se doktor Ivo svojih početaka.

Rekli su mu neka se uhvati pametnijeg posla te zar ne vidi da mi se svi smiju i rugaju. No, kako on kaže, to je vrijeme na sreću, prošlo.

Foto: Marin Ćuk Vurnek

 

– Uskoro su se u našoj zemlji počele organizirati i cestovne trke. Možemo slobodno kazati da je Varaždin bio kolijevka cestovnog trčanja kod nas. U organizaciji Varaždinaca, istaklo se nekoliko velikih zaljubljenika u trčanje – Boris Kožar, Mladen Mavar, Branko Furjan, Petar Jelenečki i drugi. Oni su pružali nesebičnu pomoć u organizaciju cestovnih trka, ne samo u Varaždinu, nego i u drugim gradovima. Trka koje su postale tradicionalne sve do danas – doznajemo od svjedoka tih povijesnih trenutaka.

 

Nije teško natjerati žabu u vodu

Dr. Ivo Belan nije bio ni svjestan da je drugi najstariji trkač lige Hrvatska trči. Predstavlja mu to veliku čast, kaže.

Na upit kako se odlučio prijaviti na tu ligu, odgovara pitanjem:

– Pa Martina moja, zar je teško natjerati žabu u vodu?

Ovaj veteran u životu je istrčao nemali broj maratona, i to onih eminentnih svjetskih, pa i pokoji ultramaraton.

– Imao sam sreću da sam imao mogućnosti biti sudionik niza svjetski poznatih maratona. Tako sam istrčao maratone u New Yorku, Londonu, Hong Kongu, a trčao sam i na Jamajci (Kingston), u Egiptu (Luxor), potom u Moskvi, Parizu, Las Vegasu i drugdje – zavidna je njegova lista.

Naš sugovornik i sam je inicijator jedne međunarodne utrke…

 

Foto: Boka News

 

– Došao sam na ideju da trčim od hrvatsko-crnogorske granice Debeli brijeg do mog Tivta, u dužini 31 kilometra. Trku sam nazvao Trka mira i posvetio ju svim Bokeljima, svim ljudima dobrih namjera i onima koji nisu zaraženi virusom mržnje – pojasnio nam je dr. Belan koji je i sam već deset puta istrčao Trku mira.

Nakon prve trke, u Podgorici ga je primio i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i čestitao mu na doprinosu zbližavanju dvaju naroda.

– Dao je punu podršku toj sportskoj manifestaciji te mi poklonio sat – ističe s ponosom inicijator ove utrke.

Ljubav prema trčanju, doktor Ivo prenio je i na svoje bližnje.

Moj stariji sin Ivica redovno trči. Zajedno smo pretrčali većinu mojih maratona u svijetu. A i moja supruga trči, ali ona trči od dućana do dućana, haha – našalio se naš sugovornik.

 

Svatko tko može hodati, može i trčati, pod uvjetom da to i počne!

Ovaj trkač koji je ujedno i liječnik, podijelio je s nama niz mudrosti, savjeta i znanstvenih činjenica o mnogostrukim koristima trčanja za ljudsko zdravlje, ali i velikim zadovoljstvima koje pruža.

Prema njegovim riječima, koristi se mogu razvrstati u dvije skupine – fizičke i psihičke.

– Pomoću trčanja čovjek može značajno poboljšati svoju srčano-žilnu funkciju. Postoje dokazi koji govore da se napredovanje ateroskleroze može zaustaviti, ukoliko se primijeni kombiniranje programa tjelovježbe i dijetetski režim. Razumljivo, trčanje pridonosi i smanjenju prekomjerne tjelesne težine. Redovno bavljenje sportsko-rekreativnom aktivnošću smanjuje povišeni krvni tlak, kao i povišeni krvni šećer – doznajemo.

Podsjeća nas da je nedovoljno kretanje jedna je od najraširenijih bolesti suvremenog čovjeka. Kaže kako se u našoj zemlji sportskom rekreacijom bavi tek oko šest posto ljudi, dok je u zemljama s razvijenom fizičkom kulturom to 35 posto.

– Današnji se čovjek sve manje kreće, a sve više jede, uz stalan porast potrošnje kave, cigareta, alkohola i lijekova. Postali smo robovi začaranog četverokuta – stolac na radnom mjestu, automobil, dizalo u zgradi i kauč pred televizorom – opominje ovaj liječnik.

Pozitivni utjecaji trčanja na psihički život, ističe, također su iznimno važni i predmet intenzivnih znanstvenih istraživanja. Oni koji redovno trče, podsjeća dr. Belan, znatno su otporniji na dnevne psihičke stresove, manje su nervozni i boljeg su raspoloženja.

– Svi oni koji redovito trče potvrdit će da im trčanje pruža velika zadovoljstva. Za vrijeme laganog trčkaranja dolazi do najpotpunijeg mentalnog opuštanja te nestajanja nervne napetosti. Sve to osjetio sam na vlastitoj koži. Kad osjetim neku tjeskobu, strah, napetost, psihički nemir, dovoljno mi je da pretrčim svojih tri do pet kilometara i kući se vraćam kao drugi čovjek – priča ovaj liječnik iz iskustva i zaključuje:

– Uz odgovarajuću pripremu, svaki onaj koji može hodati, može i trčati. Pod jednim uvjetom – da to i počne!

 

Foto: Marin Ćuk Vurnek

 

Između ostalog, dr. Ivo Belan progovara i o benefitima džoginga za seksualni život, što je istaknuto i na naslovnici njegove knjige Jogging još prije gotovo 40 godina.

-Trčanje poboljšava seksualne funkcije i mogućnosti. Poslije trčanja dolazi do znatnog povećanja razine muškog spolnog hormona testosterona u krvi. Isto tako, trčanjem postignuta dobra opća tjelesna kondicija, pojačava zadovoljstvo u seksu i kod muškaraca i kod žena – sud je stručnjaka.

 

Trčanje je “droga”

Umirovljeni liječnik i dalje je aktivan i u pisanju savjetodavnih tekstova za pripadnike “zlatne dobi“, pa čak i vezano uz seksualni život. Iako zanimljivo, odlučili smo držati se teme i upitati je li preporučljivo baviti se trčanjem u umirovljeničkoj dobi i kada treba tenisice objesiti o klin.

– Ne treba živjeti u uvjerenju da je trčanje samo za mlade ljude. Ima mladića sa šezdeset i staraca s dvadeset. Imam 84 godine i osjećam da sam u dobroj kondiciji. Još uvijek trčim dva do tri puta tjedno, pet do deset kilometara. Naravno, ne trčim više maratone i nešto sam sporiji nego prije, ali još uvijek sam brži od onih koji sjede na kauču ispred televizora i koji imaju poteškoća doći od fotelje do televizora – poučava umirovljeni liječnik, ali ne i trkač.

Upozorava da su upravo četrdesete i pedesete vrijeme da se pod kontrolu stave promjene koje se događaju u tijelu, te za učiniti nešto za svoju kondiciju.

– Osobe koje se bave sportskom rekreacijom, svojim se fizičkim sposobnostima mogu usporediti s 10 do 20 godina mlađim osobama koje se ne bave istom. Upravo svoje doba trebate učiniti “najboljim godinama života“. Nije važno koliko imate godina u svom životu, važno je koliko imate života u svojim godinama – motivira nas 84-godišnji trkač.

Njegov je savjet da se treba držati temeljnih principa treninga i pravila zdrave prehrane i bit će sve u redu. Tvrdi kako od savjeta u njegovoj knjizi do današnjeg trkačkog stila života, nekih revolucionarnih novosti u sportskoj industriji i nutricionizmu za sportaše nema.

A na upit o vješanju tenisica o klin, odgovara:

– Pa kako bih mogao ostaviti trčanje, kad je trčanje droga?! Ptica leti, riba pliva, čovjek trči!

Piše: Martina Maloča
Foto – naslovna: Marin Ćuk Vurnek

Scroll to top