“Što je meni ovo trebalo? Nikad više!“ riječi su koje nam se vrte po glavi dok odrađujemo naporan trening ili utrku. A onda kad je sve gotovo osjećamo neopisivo zadovoljstvo i euforiju – ne što je gotovo, nego što smo tako nešto sami savladali! I jedva čekamo opet! Taj opijajući osjećaj zove se runner’s high i on je samo jedan od osjećaja koji vas čekaju na kraju treninga.
Runner’s high nas ne drži samo neposredno nakon trčanja kad puni dojmova tražimo prvu žrtvu s kojom ćemo podijeliti kako smo na 9 km mislili da ćemo umrijeti u patnji, pa nas je ganjao pas, pa smo trčali u grmlje… onda navečer legnemo u krevet i koliko god iscrpljeni bili, ne možemo zaspati vrteći u glavi filmove od proteklog dana i već kujemo planove za nadolazeće treninge i utrke.
- Marketing -
Danas se zna da je to posljedica same fizičke aktivnosti, bez obzira na rezultat te ima i dugoročni učinak.
Lovac u nama i nagon za preživljavanjem
Smatra se da runner’s high zapravo seže u davnu prošlost kad su naši preci provodili duge sate u praktički bosonogom i golorukom lovu, trčeći mnoge kilometre kako bi ulovili ručak. On je zapravo produkt nagona za preživljavanjem, a djeluje tako da zatomljuje osjećaj umora.
Radi se o kemijskim spojevima koji su se otpuštali u mozgu, kao pripomoć da se ostvari izvjesna brzina i udaljenost te kao prirodan lijek za umorne noge i ranjena stopala. Ta kemikalija, iako više ne moramo loviti svoju hranu, u ljudskom se mozgu izlučuje i danas – zove se endorfin.
Prirodni i analgetik
Taj endogeni “morfij” prirodni je, naš unutarnji opijat koji na nas utječe jednako kao umjetnim putem dobiveni morfij. Moglo bi se reći da je naše vlastito tijelo sposobno proizvesti drogu koja će nas činiti euforičnima, te u isto vrijeme djelovati analgetički.
Njemački istraživači utvrdili su da, za vrijeme dvosatnog trčanja, područje kore čeonog režnja i regija mozga za upravljanje udovima “plivaju” u endorfinima. Slično kao kod osjećaja zaljubljenosti. Što je u tim područjima val endorfina veći to su trkači euforičniji.
Ipak, endorfin se ne oslobađa u baš tako ugodnim uvjetima. Za njega je okidač stres kojem se tijelo izlaže, odnosno potreban je duži i zahtjevniji fizički napor.
Zlatna sredina – na pragu neugode
Tom spoznajom, dolazi se i do zaključka da određenim poticajem za mozak sami možemo utjecati na doživljavanje runner’s higha nižući kilometre.
Kako je za izlučivanje endorfina preduvjet određena fizička neugoda, treningom treba ciljati na onu točku između komfor zone i tempa koji nam predstavlja izazov. Većina trkača osjeti runner’s high kad se potrudi ekstra, ali ne iscrpljujući se do krajnjih granica.
Trčite kroz bol, ali ne i kroz povredu
Smatra se da prisutnost endorfina utječe na osjet boli umanjujući njegove receptore. Zahvaljujući tome, za vrijeme višesatnog trčanja uspijevamo izdržati dugo i nastaviti dalje do cilja, unatoč velikoj iscrpljenosti i bolovima.
Ipak, to je dvosjekli mač, jer uz smanjeni osjet boli, povećava se vjerojatnost ozljeda kako smo taj bol naučili ignorirati. Međutim, bez obzira na to koliko su moćni, endorfini ne mogu prikriti povredu ili pomanjkanje treninga. To je razlog zbog kojeg često početnici ne osjećaju odmah taj ushit.
“Kako izgleda sreća kad se uveća“
Utjecaj endorfina je snažan i potiče euforiju te ugodne posljedice trčanja. A osjećaj zadovoljstva povećava se na n-tu uz grupno treniranje zbog povećanog otpuštanja endorfina. U solo varijanti pak tu će ulogu preuzeti slušanje omiljene glazbe (ipak, ne preglasno ili samo s jednom slušalicom jer je svjesnost o okolini važna zbog sigurnosti).
I to nije sve
Samo smo ukratko zagrebali ovu temu, njoj ćemo je još vraćati. 🙂